Otvaram oci i shvatam da je to bio samo san
Da jeza koju sam videla nije stvarna
Dok prilazim otvorenom prozoru secam se...
Na nebu nema zvezda
Hladno je
Osecam miris
Miris koji me podseca na nas
Slepim koracima na putu beznadja
duz pustosi burnih godina
potmulih vriskova granitnih padina
avenije vecnosti mimo secanja
krecemo se smelo i bez kajanja
samo znaj tu nema stajanja
i ne gledaj me hladnim celicnim ocima
kad dodje kraj tog slikanja gladi
i putu izgnanstva ka ubojitoj nadi